Porodična kuća

Na projektu rekonstrukcije porodične kuće u blizini Beograda još jednom se susrećemo sa evokacijom klasike koja teži uspostavljanju dijaloga sa lokalnom tradicijom, ali sa jakim uplivima autorskog i osobenog.

autori projekta: Studio Architehna
fotografija: Relja Ivanić

Izazov arhitekte Marka Randjelovića i dizajnera Dejana Miloševića iz Architehna Studia, sastojao se tako na jasnom odslikavanju duha podneblja u kome se objekat nalazi, u blizini Beograda, a na drugoj strani i na snažnoj karakterizaciji potreba vlasnika koji je nasleđenom porodičnom imanju želeo da udahne novi život.

Preoblikovanje prizemne kuće sa potkrovljem i tremom, u pravu porodičnu vilu bruto površine od preko 1000 metara kvadratnih, realizovano je uz zadržavanje osnovnih vrednosti koje su bile i polazna tačka za rad na ovom projektu – kuća je zadržala svu toplinu doma i porodične zajednice. Projektom rekonstrukcije dodat je gornji sprat koji je povučen ka dvorišnoj fasadi prizemlja kako bi se dobila prostrana terasa sa pogledom na uredjeno dvorište. Svi dnevni sadržaji u prizemlju takođe su okrenuti ka dvorištu, odvojena garaža je pripojena glavnom objektu sa dodata dva nova garažna mesta, a svim pratećim objektima, poput starog ambara vraćena je prvobitna forma, ali im je data nova funkcija.

Eksterijer kuće odlikuje se relativno neupadljivim, suzdržanim izrazom, sa ciljem da se kuća što više prilagodi i nenametne terenu. Arhitektonske komponente zgrade – ravna zidna površina, monolitna fasada izvedena u crvenoj klinker opeci, beli kameni prozorski ramovi i terasa s ogradom u vidu palube – dobijaju „reprezentativni“ izraz usklađen s karakterom lokacije. Posebna pažnja posvećena je hortikulturnom uređenju dvorišta koje je zamišljeno kao luksuzan vrt sa najrazličitijim rastinjem obrađenim u neobičnim, živopisnim formama. Prostran i interesantno osmišljeni bazen koncipiran je kao logični nastavak kuće.

Izrazito raskošan tretman prostora udružen sa neprikosnovenom elegancijom, primenjen je i u unutrašnjosti kuće. Doslednost u stilskom vokabularu primećuje se već na prvi pogled. Autore zaokuplja želja da od prostora stvore jedan vanredan, monumentalni svet, posvećujući pri tome podjednaku pažnju i najreprezentativnijem i najminornijem delu enterijera.

Prostor kuće je organizovan u dva nivoa. Prvi se sastoji od salona, dnevne sobe, kuhinje, trpezarije i gostinske sobe. Na drugom nivou se nalazi spavaća soba, master spavaća soba sa pripadajućim kupatilom i garderobnom sobom, dve dečije sobe sa zajedničkim kupatilom i velika multifunkcionalna prostorija namenjena za porodična okupljanja, druženje i zabavu.

Kuća nas dočekuje efektnim ulaznim holom sa monumentalističkim tretmanom prostora. Raskošna plastična obrada tavanice, rešenje osvetljenja, široki otvori sa pogledom na dvorište, predstavljaju elemente posuđene iz neoklasičnog vokabulara koji na upečatljiv način najavljuju ono što nas očekuje u ostatku enterijera. Vlada opredeljenje za smiren koloritski izraz ambijenta, sa tek nekoliko odabranih tonova. Logičan rezultat je jako sugestivno značenje koje emituju zidne ravni, najrazličitiji materijali prirodnog porekla, uz insistiranje na natur obradi ili autentičnoj teksturi, kojima se i diferencira prostor u funkcionalnom smislu. Potenciranje rustičnosti i ekspresivnosti ambijenta vidljivo je u zidnim sekvencama od stare opeke (koja je originalno zatečena na objektu).

Gradacija u nameni prostora prati se po horizontali, i svoje polazište ima u zanimljivo koncipiranom ambijentu osnovne etaže. Salon, dnevni boravak, trpezarija i kuhinja, organizovani su kao kontinualni, stilski ujednačeni prostor kuće. Neutralne površine zidova stoje u izvesnom senzitivnom odnosu sa postojanim, toplim tonalitetom drvenih zidnih obloga i bež bojom travertin kamena. Ansambl mobilijara u celini prati klasičnu liniju i uz plemenitu, diskretnu teksturu i svetlu boju mebla nosi dominantnu ulogu u stvaranju utiska udobnosti i topline. U opštoj slici provejava i izvesni prizvuk ozbiljnosti, kao neminovni sled klasičnog opredeljenja, što uz insistiranje na vedrini i harmoničnosti u konačnom rezultira izrazitom prefinjenošću i elegancijom.

U enterijeru je primetno insistiranje na prirodnim materijalima (kamen, drvo, staklo, tkanine prirodnog porekla). Među njima dominira kamen koji je prisutan u punoj koloritskoj skali (od beličaste do tamne game), formi, teksturi i sjaju. Pored ovih visokopoliranih mermernih površina, koje svoju estetsku ulogu u prostoru značajno ostvaruju i ulogom ogledala, postoje i tople, rustične partije kamena slobodno odabrane forme i kolorita.

Ulogu dočaravanja vanvremenske elegancije poneli su tavanica, kristalni lusteri, draperija.

U sazvučju udobnosti, topline i iskrenosti, ambijent prosto poziva na aktivno uživanje i predavanje bogatstvu likovnih senzacija. U njegovom kreiranju propagiran je krajnje nadahnut pristup, sa punim razumevanjem i dosluhom korisnika i arhitekte. Kuća ubedljivo potvrđuje da se u cilju dobre i uspele arhitekture ne moraju slediti ustaljeni principi i pravila, aktuelni trendovi ili nešto “već viđeno”. Važno je samo jedno: da ona iskreno odslika ličnost korisnika i odgovori na njegove realne potrebe.

Postojeća etažna visina omogućila je uvođenje još jednog posebnog kvaliteta, osećaja monumentalnosti. Krajnje osoben tretman poklonjen je stepenišnom delu, koje iako malene kvadrature, svojom izlomljenom formom, zidnom opeka kompozicijom, raskošnom ogradom u kovanom gvožđu sa jedne, i drvenim rukohvatom sa druge strane, predstavlja stecište najrazličitijih estetskih slika i impresija.

Poseban kvalitet čitavom projektu daje upravo nota harmonične ujednačenosti čitavog enterijera i eksterijera kuće, koja odiše atmosferom nonšalantne otmenosti i više nego vidljivog kvaliteta.