Crni petao – pivnica

Pivnica restoran Crni petao otvorena je 2019. godine, sa ciljem da pruži svim ljubiteljima piva njihovo savršeno mesto za uživanje u ovom mnogima omiljenom piću. Moderan prostor od preko 400 kvadratnih metara, idealan je za opuštanje u bilo koje doba dana u nekom od preko 60 najrazličitijih vrsta piva.

AUTOR FOTOGRAFIJA: Miloš Martinović
AUTOR PROJEKTA: A4 Studio

Projekat enterijera potpisuje tim „A4 studio” iz Beograda, prema inicijalnoj ideji investitora da se napravi pivnica koja svojom funkcijom i elementima enterijera više podseća na restoran.

Dizajn enterijera svakog segmenta restorana pivnice (od prostora namenjenih gostima do servisnih prostorija) svojom geometrijom i upotrebljenim materijalima ilustruje ideju urbanog enterijera savremenog gradskog restorana.

Drvo, čelik i staklo kao osnovni materijali, uz odabrani nameštaj tamnijih tonova i, za ovu priliku, posebno dizajnirani elementi rasvete u skladu su s neoindustrial dizajn konceptom enterijera.

Podovi su različito tretirani po zonama: pod zatvorene terase su granitne ploče sa podnim grejanjem, što dodatno podiže ugodnost boravka u prostoru.

Centralni deo je liveni pod na cementnoj bazi koji je omogućio izradu različitih aplikacija. Treći deo lokala je keramika u dezenu drveta koja vizuelno doprinosi intimnijoj atmosferi tog dela restorana.

Primenjeni materijali, savremeni elementi rasvete uz prisustvo stakla, crnog čelika, betona i ogledala svrstavaju „Crni petao” u moderne enterijere savremenog Beograda.

Restoran-pivnica „Crni petao” nalazi se u Beogradu, na uglu ulica Ustaničke i Vojislava Ilića, na prostranoj etaži tržnog centra, sa posebnim pristupom sa platoa ispred objekta i iz tržnog centra.

Spajanjem više manjih lokala unutar etaže formiran je prostor za restoran-pivnicu. Osim glavnog dela lokala, sačinjenog od dve razuđene zone, postojao je površinski mnogo veći deo terase.

Osnovna ideja bila je pripojiti terasu celokupnom prostoru i tako formirati jedinstveni ambijent veće kvadrature.

Jedini način da se to ostvari bilo je probijanje zidova koji su mogli da se otvore i povežu sa baštom.

To je i učinjeno otvaranjem prema terasi, pravljenjem mostova i uklanjanjem celih zidova.

Armirano-betonski zidovi koji nisu mogli biti uklonjeni poslužili su kao zona oko koje je formiran bar, koji time postaje funkcionalna okosnica prostora.

Na taj način je postignut cilj spajanja tri zone u jedinstven ambijent, a sam šank je svojom geometrijom poslužio i kao odredišni reper koji usmerava linije kretanja posetilaca prema funkcionalno različitim zonama restorana.

Najveća atraktivnost ovog dela prostora jeste pokretni krov i mogućnost potpunog ili delimičnog otvaranja. Na taj način se postiže efekat sedenja u bašti.

Taj dualni karakter prostora (otvoreno-zatvoreno) jeste nešto što daje ležernost celokupnom ambijentu – kako u toku dana tako i u večernjim satima.